Popis pjesama |
|---|
1. Šuma |
2. Ti si a nisi |
3. Ništa u meni |
4. Čime se hraniš |
5. Tinta |
6. Svjetla |
7. Oblaci |
8. Crno |
9. Sad kad je gotovo |
10. Sloboda |
Glazba & Tekst
Nina Romić
Aranžman
Nina Romić, Ivica Antunović, Fred Lanz, Petar Cvahte, Karlo Cmrk, Marijan Jelenić, Alen Bernobić
Gosti
Goran Farkaš, Ivan Šugar, Alen Bernobić, Marijan Jelenić
Producent
Marijan Jelenić
Mix i Master
Perica Šuran
Snimanje
Perica Šuran, Marijan Jelenić
Dizajn omota
Marko Nakić
Fotografija
Zvonimir Ferina
Makeup Artist
Kasandra Draganić
Nina je slobodna da radi što želi i prema mojem mišljenju se upravo ta sloboda najviše osjeća tijekom cijelog izdanja. Album ima svojih mračnijih i laganijih dijelova, a kako odmičemo kraju, tako njena ptica sve više i više leti dok ne odleti (parafraziram tekst naslovne skladbe). Uz to dodaje i vrlo britke rifove s kojima se ne bi postidjeli ni punokrvni rockeri pa sam slobodan reći da sve što dotakne, Nina to i pozlati.
Spot za pjesmu "Svjetla"
Da joj je mjesto pod reflektorima, Nina je bez greške pokazala kroz prva tri albuma (“Daljine” 2010., “Ptice” 2012. i “Stablo” 2014.) u kojima su njezina osobna, gotovo intimna tematika te jednostavan pristup muziciranju postepeno rasli i razvijali se, šireći se od gotovo samozatajnog minimalizma do sve čvršćeg, dijelom i neukroćenog bendovskog izričaja. U tom razvoju Nina je ostala svoja, topla, jednostavna, izravna i beskompromisna, a što su prepoznale i publika i kritika.
Dvogodišnja pauza, na koju se odlučila i zbog majčinstva, odvela ju je prema dubljem posezanju u njen osobni ali i uopće čovjekov unutarnji svijet: svijet pojmova i ideja, borbe dobra i zla, svjetla i tame, tuge i radosti, sužanjstva i slobode.
Glazba kojom ta potraga rezultira također je doživjela promjene: gitara, iako nit vodilja, upletena je u čvrstu mrežu zvuka koju oko nje gradi njen bend, a čine ga klavijaturist Frederic Lanz, basist Karlo Cmrk i bubnjar Petar Cvahte. Oboružana tako moćnom pratnjom Nina se otiskuje na istraživanje nekih novih, dubljih sfera, nadilazeći pritom stilove, no ne gubeći niti djelić prepoznatljivosti.
Ono što nas je Romić naučila je da tekstovi na hrvatskom ne moraju biti klišejizirani i da mogu zvučati moderno i svjetski te da nas upravo zbog toga i mogu pogoditi u žicu. Donijela nam je indie zvuk, prilagodila ga sebi te nam ga pružila u jednoj zaokruženoj priči kroz razne slojeve emocija, od beznađa do euforije. Slušanjem njezinog albuma dobili smo i besplatnu ulaznicu u galeriju jer se u svakoj pjesmi otiskuju razne boje, motivi, scene, emocije. Tko je jednom platio ulaznicu za uron Nine Romić, poželjet će ga opet, i opet.
Sve u svemu, nakon nekoliko slušanja, Ninina ”Sloboda” zapravo je jedan maleni konceptualni album u kojem se iskazala dajući prostor nekim novim instrumentima (klavijature, puhači,…). Isto tako, album ima svoje mračne i lagane dijelove, počevši od najmračnije ”Šuma” na početku albuma, do zadnje ”Sloboda”, pa se iz toga može zaključiti kako slušatelj svoje glazbeno putovanje počinje u šumi (asocijacija za sputanost/vezanost), a završava izvan nje, slobodan od svega (iliti slobodan kao ptica). Svakako jedan od najboljih studijskih uradaka ove godine, koji je pokazao kako se Nina Romić može upustiti u bilo koji žanr i iz njega izvući najbolje što može. Album preporučam slušati tijekom noćnih sati, radi većeg i boljeg dojma.
Spot za pjesmu "Sad kad je gotovo"
U sanjivom spotu Nina je priključena na uređaj koji njenu kakofoniju moždanih valova pretvara u simfoniju boja i oblika. To je uređaj koji njene snove pretvara u bio kemijski niz i omogućava joj da te svoje snove gleda iznova. Spot prolazi kroz sanjive kadrove prirode, kamera kontinuirano kroz snove prolazi prema naprijed i putuje iz lokacije u lokaciju, iz predivnog prostranog prostora u drugi – svi ti prostori simuliraju snove i vizije koje Nina proživljava. Spot postavlja Ninu u poziciju pripovjedača, vežući se uz pjesmu na jedan netipičan način kroz mistični crno/bijeli stil spota.
— Filip Filković Philatz, redatelj spota
No nije Ninina tama preplavljujuće besperspektivna jer kada malo dublje zavirimo pod stihove i note ovih pjesama, nalazimo zdravu organsku jezgru koja, doduše, pulsira pod težinom suvremenog života, ali ne zapada u ravnodušje i tupost. ‘Želim sačuvati svoj život i vidjeti kroz ruševine’, pjeva Nina koja nakon više od deset godina kantautorskog rada dobro zna koja je cijena slobode.
U svakom slučaju, muzika albuma “Sloboda” traži slušatelje sa navikama da od muzike traže mnogo više od puke zabave. Bilo bi pretjerano da kažem da su Ninine pjesme umjetnost, ali da su izraz svojstven umjetniku koji hrabro istražuje razne muzičke puteve, koji ne preza biti svoj – jesu.
I cover albuma prati osnovnu misao i nit vodilju - asocijaciju slobode
Ideja za cover se rodila dok sam u suradnji sa dizajnerom Markom Nakićem na glas razmišljala koje su moje asocijacije na riječ “sloboda”.
Znala sam da želim da cover bude svijetao i čist, a nekoliko asocijacija bile su i rađanje, izlazak iz vode, prijelaz u nešto novo, tako da su nas i dovele do finalnog rješenja kojeg su realizirali Kasandra Draganić u ulozi make up artistice i Zvonimir Ferina, čovjek iza objektiva.
Jako smo zadovoljni finalnim rezultatom, a bome sam počastila i svoju kožu najeksluzivnijim mliječnim tretmanom!
— Nina Romić
Spot za pjesmu "Sloboda"
Spot je u cijelosti sniman na skrivenoj lokaciji ljetnog kina Tuškanac i diljem Hrvatske i Europe putem smartphonea naših prijatelja i fanova!
Ideja je bila da nam pošalju kratke videe i u njima pokažu što za njih znači “sloboda”. Pristigli radovi su nas oduševili i dali nam osjećaj slobode!
Hvala Maku, Tari, Dunji, Alesandru, Dinku, Orjenu, Elli, Ivi, Dini, Duji, Ivani, Nari, Bilandi, Matku, Tomislavu, Filipu, Dušici, Vasku, Vanesi, Zvonki, Antoneli, Matei, Petru, Jani, Marijanu, Gabi, psima, pticama, maci, ekipi iz Subotice, i svima onima koji su poslali video uratke a nismo ih uspjeli uvrstiti u video.
“Velika je prednost imati priliku da uz nečiju muziku sazrijevaš uporedo dok ona nastaje. Neki od mojih omiljenih autora su bili već uveliko mrtvi ili su izašli iz bendova s kojima sam se stapala, a drugi su do trenutka kad sam ih otkrila, za sobom već imali svoje najbolje albume.
Ta rijetkost da ispratim vremensku prisnost s nekim autorom se u slučaju Nine Romić poklapa gotovo precizno. Bliske smo po godinama, zanimanju, osjećanjima za stvarnost, personifikovanju gradova i prirode, a negdje smo u istim godinama doživile i majčinstvo, pa u nekom metafizičkom smislu kao da je svaki splet životnih okolnosti u koji sam uronila vrlo brzo dobijao svoj soundtrack.
Nina, djevojka s gitarom, odavno je nadrasla sopstvene usamljene početke, pa u kombinaciji s bendom, iako je u igri djeljivost zvučnog prostora, njen izraz ima prostranstvo neozidano. Ova logika jedino u muzici pije vodu. Direktno s česme.”
— Dragana Erjavšek, Stereoart.me, Ocjena 9/10
Poslušaj album “Sloboda” na Deezeru
O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, pisao je Ivan Gundulić, a glazbenu slobodu upravo je ispisala Nina Romić te dokazala da je diskografska stanka puno toga dobroga donijela i učvrstila je među samim vrhom regionalne kantautorske scene. No, kantautorica je okupila bend i zvuči još bolje i sad tek žalim što sam propustio promotivni koncert u Tvornici kulture. Ali kad tad ću naletjeti na neki novi koncert, neku novu slobodu, neku novu/staru Ninu Romić. O lijepa, o draga, o slatka Ninina slobodo!